KSENIJA PERUNOVIĆ[1]
„Naučno – tehnički progres ima dva lica: može da bude blagodet, ali i prokletstvo, i samo od čoveka zavisi kojim će pravcem krenuti”
Jozef F. Vajnceker
Ukoliko bi u okviru hronološke paradigme, cjelokupnu istoriju Zemlje objedinili u 24 časa, proces planetarne geneze bio bi smješten u ranim jutarnjim časovima, dok bi se čovjek pojavio u poslednjem kvartalu tog vremenskog kontinuuma. Cjelokupna civilizacija, od prvih epoha i gradova pa sve do industrijske revolucije, trajala bi svega nekoliko sekundi. Gdje je u svemu tome digitalna revolucija? Kakav je stvarni uticaj digitalne revolucije na društvenu strukturu? Da li je čovjek, kao kognitivno biće, u mogućnosti da razvije dovoljno snažne etičke i pravne mehanizme u umreženom društvo, kako je današnje nazvao Manuel Kastels? Samo su neka od pitanja koja će biti predmet diskusije u daljem radu.
U poslednjem i neprimjetnom fragmentu sekunde ovaj treptaj digitalne revolucije, izazvao je radikalniju transformaciju prije nego milenijumi koji su mu prethodili. „Urođeni digitalci“, kako je generaciju Z nazvao Prensky[2], sposobni su jako brzo primati i sistematizovati informacije, ali i iziskivati pojednostavljen pristup istim.[3]Naše djetinjstvo još je imalo otiske analognog života koji implicira sporiji ritam i autentično iskustvo. Odrasli smo dovoljno rano da nam digitalne tehnologije budu opšteprihvaćene. ,,Obilje informacija koje je zahvaljujući internetu postalodostupnosvimačini savremenog pojedinca, ali i društvo u cjelini, zavisnim od informacionih tehnologija koje skraćuju vrijeme u „sticanju“ znanja, ali s druge strane prave konfuziju, bez jasne granice i otklona važnog od nevažnog, razlike između istine i kvaziistine“[4]. Uporedo sa tim, vještačka inteligencija biva latentna infrastruktura naše svakodnevice. Savremeno društvo karakteriše hiperprodukcija informacija, različite vrijednosti, pa je pojedinac suočen sa izazovom selekcije i kritičkog promišljanja. Drugim riječima, nije dovoljno znati služiti se digitalnim alatima već poznavati cilj i predvidjeti dugoročne posljedice koje mogu proizaći njihovom upotrebom. U praksi, to iziskuje da je za učenika ili studenta, relevantno poznavanje odgovora na osnovna pitanja poput: „Ko je izvor informacija?“, „Da li je sadržaj manipulativnog karaktera?“, „Ko ima interes od date poruke?“. U knjizi „Globani ekran – od filma do smartfona (2013), autori Ž. Lipovetcki i Ž. Seroa, uočavaju da savremena medijska stvarnost postepeno transformiše pojedinca u homo ecranus-a.[5]U naučnom diskursu, vještačka inteligencija se može posmatrati kao ambivalentan fenomen, koji istovremeno inicira koristi ali i određene rizike. Kao koristi ističemo: povećanje kvaliteta života, podizanje efikasnoti i konkurentnosti preduzeća, unaprijeđenje nivoa javnih usluga, dok prijetnje jesu: utvrđivanje odgovornosti za eventualno prouzrokovane štete, uticaj na radna mjesta, povredu autorskih prava, sigurnosti.[6]„Kontinuirano se naglašava važnost podizanja javne svijesti i razumijevanja AI tehnologija te potreba za podizanjem digitalnih vještina i medijske pismenosti kako bi se osiguralo sudjelovanje svih članova društva u donošenju informiranih odluka o korištenju i zaštiti od nedopuštenog utjecaja AI-ja”[7]. Izostanak kritičke evaluacije rezultira visokim stepenom ranjivosti mlađe populacije, što je i najsloženija faza procesa medijske pismenosti zajedno sa društvenom odgovornošću.[8] Vještačka inteligencija pruža benefite, naročito u kontekstu pristupa informacija i poboljšanja efikasnosti. Kada je riječ o obrazovnom sistemu Crne Gore, u poslednjih 10 godina, došlo je redefinisanja uloge učenika i nastavnika u nastavnom procesu. Tako da je poseban akcenat na ulozi učenika kao aktivnog učesnika nastavnog procesa i uloge nastavnika kao organizatora i motivatora. Ministarstvo obrazovanja Crne Gore je 2025. godine objavilo plan implementacije tehnoloških inovacija u obrazovanju.[9] Ali, koristi ne smiju postati paravan za potencijalne rizike. Prvi rizik je epistemološke prirode: mladi mogu usvojiti naviku kognitivne pasivizacije, kada se odgovori usvajaju mehanički. Iz toga proizilazi promišljanje kako se današnje učenje ,,svodi na pretragu, kopiranje i lepljenje umesto na udubljivanje, razmatranje, promišljanje. Razmišljanje postaje hobi, odmor za one koji mogu da kupe vrijeme, a ne praksa koja čoveka povezuje sa duhom ili svrhom”[10]. Druga su mišljenja kako vještačka inteligencija, u sferi obrazovanja, može biti korisna učenicima koji imaju drugačije stilove učenja, ali i doprinijeti individualizovanim metodama učenja. Drugi rizik je socijalni: algoritmi ne samo da narušavaju trenutni dijalog, već dugoročno podrivaju društvenu koheziju dovodeći do erozije kulture. ,,Plašimo se rizika i razočaranja koja sa sobom nosi odnos sa drugim ljudima. Očekujemo više od tehnologije, a manje jedni od drugih”[11]. Treća grupa rizika ima psihološku dimenziju, kada imperativ digitalne validacije može dodatno narušiti samopouzdanje i mentalnu stabilnost. Analize podataka pokazuju da je intezitet digitalnog okruženja u Crnoj Gori visok. Institut Damar je sproveo istraživanje, kako bi ispitao percepciju crnogorske javnosti o vještačkoj inteligenciji. Rezultati ankete iz decembra 2023. (n=1004), otkrivaju da je 59,1% građana upoznata sa pojmom vještačke inteligencije.[12] Ovaj pozitivan rezultat upućuje da crnogorsko društvo prati globalne tehnološke trendove koji su ključni za dalju transformaciju. U vezi sa tim, priroritet bi trebao biti naglašavanje važnosti tzv. human-centered Al modela – tehnologija je tu da služi čovjeku. ,,Pristup usmjeren na čovjeka smanjiće tehnologije van kontrole, smanjiti strahove od nezaposlenosti koje izazivaju roboti i pružiti korisnicima nagrađujući osjećaj majstorstva i postignuća’’[13]. Dok su jaka lozinka i zaštita naloga osnovna mjera zaštite, digitalni prostor nosi sa sobom daleko kompleksije prijetnje sa kojima se mladi suočavaju, od krađe identiteta, digitalnog nasilja do finansijskih prevara i zloupotrebe ličnih podataka. Prema podacima Unicefa, svaka treća mlada osoba izjavljuje da je bila žrtva online nasilja (cyberbulling), što je dovelo do visokog stepena apsentizma.[14] Iako je riječ o nešto starijem istraživanju, trendovi ukazuju kako je evolucija digitalnih platformi postala još dinamičnija, te je evidentno da izazovi opstaju. Sa usponom vještačke inteligencije, bezbjednost prevazilazi tehničke okvire, te se težište pomjera na polje emocionalne i pravne podrške. Pojedinci moraju poznavati svoja prava, način prikupljanja digitalnih dokaza i pravne mehanizme zaštite koji su im na raspolaganju. Odgovornost ne završava pojedincem, već zahtijeva multisektorski pristup. To podrazumijeva: ranu školsku prevenciju i akademsku edukaciju o digitalnom integritetu, uz snažnu podršku države, čiji je cilj redefinisati bezbjednost na internetu kao temeljno javno dobro koje pripada svima. Ovu argumenataciju potvrđuje Šošana Zubof u knjizi ,,Doba nadzornog kapitalizma”, analizirajući odnos tehnološke industrije i nadzornog kapitalizma, koji ljudsko iskustvo tumači kao: ,,besplatnu sirovinu za skrivene procese komercijalne prakse ekstrakcije, predviđanja i prodaje”[15]. Zloupotreba vještačke inteligencije direktno ugrožava privatnost, koja je suštinska za suverenitet potrošača. Privatnost obuhvata ekonomske, psihološke i političke razloge koje korisnici žele zadržati za sebe, dok racionalni subjekt (homo economicus), odluku o njenoj zaštiti svodi na pragmatičnu procjenu: da li je korist od usluge vrijedna rizika nadzora?[16] Implementacija sadržaja kreiranih posredstvom vještačke inteligencije nosi rizike od narušavanja širokog spektra osnovnih ljudskih prava, poput prava na privatnost, zaštitu podataka, dostojanstva ličnosti, prava na nediskriminaciju, prava na ravnopravnost žena i muškaraca, prava na slobodu izražavanja itd.[17] Poznati slučaj Facebook Cambrige Analytica, pokazao je kako ciljano plasiranje polutačnih ili netačnih informacija može potkopavati slobodu izražavanja i demokratsko učešće građana.[18] Ekvivalentna zakonitost manifestuje se i za pravosuđe i javnu bezbjednost. Ukoliko administracija, sudovi, policija koriste algoritamske alate bez dovoljnog razumijevanja njihovih ograničenja, raste opasnost od diskriminatornih ishoda. Chatbotovi (softver za automatizovanu komunikaciju) i deepfake (algoritamski kreiran neistinit video ili audio snimak koji uvjerljivo oponaša realne osobe) sadržaji mogu simulirati autentičnost i time otežati razlikovanje činjenica od manipulacije, što direktno pogađa pravo građana da formiraju stavove na osnovu pouzdanih informacija. [19]
Istraživanje sporovedeno u Hrvatskoj, potvrđuje jasnu opredjeljenost mladih ka regulaciji vještačke inteligencije u akademskom okruženju. Više od polovine (67,14%) zalaže se za uvođenje jasnih pravila i sankcija, prilikom kršenja primjene VI-ja u obrazovanju, ali i da je transparentnost prilikom korišćenja VI-ja u studentskim radovima obavezna (50,71%). [20] Rasprava o regulacije VI se često pogrešno prikazuje kao izbor između progresa i sankcije. U stvarnosti, suštinsko pitanje je kako omogućiti napredak koji ne ugrožava fundamentalna prava pojedinca. Kroz Al Act, Evropska unija je postavila model utemeljen na evaluaciji rizika, što implicira funkcionalnu zavisnost u kojoj su restriktivniji standardi uslovljeni većim stepenom ugroženosti prava i bezbjednosti. [21] Od posebnog značaja za mlade je što prethodno pomenuti model inicira i obaveze transparentnosti ograničenja za neprihvatljive prakse i zahtjeve medijske pismenosti u oranizacijama koje primjenjuju rješenja nastala na takav način.
Digitalna tranformacija je već promjenila način na koji mladi uče, komuniciraju i sudjeluju u društvu, pa pitanje digitalnih prava više nije marginalno, već centralno pitanje demokratskog razvoja. Savremena literatura o upravljanju algoritamskih sistema pokazuje da ključni izazov nije tehnološka efikasnost već očuvanje međuljudskih odnosa. Kako algoritmi postaju sve superiorniji u simulaciji kognitivnih procesa i iskustava, neizbježna je rekonstrukcija tradicionalnih obrazaca ljudske afektivnosti i uspostavljanja emocionalne spone između čovjeka i mašine, koja nameće pitanje održivosti autentičnih socijalnih odnosa, čime narušava koheziju društevene matrice.[22] Dok se generacije ,,urođenih digitalaca“, svakoga dana suočavaju sa ogromnim brojem informacija, osnovni izazov nije samo puko ovladavanje tehnološkim alatima već očuvanje kritičke svijesti. Pitanja o izvoru informacija i dugoročnim posljedicama digitalnih odluka, moraju postati esencijalni dio medijske pismenosti. Pandorina kutija je nepovratno otvorena, te nam realnost nalaže da prihvatimo razvojni ciklus vještačke inteligencije. Teza sa početka rada, Jozefa F. Vajncekera: „Naučno – tehnički progres ima dva lica: može da bude blagodet, ali i prokletstvo, i samo od čoveka zavisi kojim će pravcem krenuti“, podsjeća nas da je čovjek jedini medijator između tehnološkog trijumfa i ontološke katastrofe.
Esej je nagrađen prvom nagradom u okviru Konkursa za najbolji studentski esej „Mladi u eri digitalnih prava i vještačke inteligencije“, koji je organizovala Alumni akademija Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Konkurs je dio aktivnosti koje Alumni akademija sprovodi u okviru projekta „Pravom kroz digitalnu galaksiju: Siguran klik je tvoj virtuelni štit“, koji je podržan u okviru programa „Zaštita prava i promocija digitalnog građanstva: Crnogorski digitalni štit (MDS)”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa SHARE fondacijom, u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Crne Gore.
Literatura
Lipovetcki, Ž., Seroa, Ž. (2013). Globalni ekran: Od filma do smratfona. Beograd: Akademska knjiga.
Prensky, M. (2001). On the Horizont. Digital Natives, Digital Immigrants, Vol. 9 No. 5, pp. 1-6.
Shneiderman, B. (2022). Human – Centered AI, Oxford: Oxford University Press.
Šimunić, R.V. (2020). Obrazovanje za poduzetništvo – E4E : znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo. Nova generacija poduzetnika; Generacija Z, Vol. 10 No. 1.
Terkl, Š. (2020). Sami zajedno, Beograd: Clio.
Vajdijanatan, S. (2018). Antidruštvene mreže, Beograd: Clio.
Vujačić, L. (2023). Homo ecranis, Podgorica: GolbiPrint.
Zubof, Š. (2020). Doba nadzornog kapitalizma, Beograd: Clio.
Internet izvori
- Europe Commission, (2024). AI Act. Preuzeto sa: https://digital-strategy.ec.europa.eu/en/policies/regulatory-framework-ai (10.03.2026).
- Europski parlament, (2023). Umjetna inteligencija: Prilike i prijetnje. Preuzeto sa: https://www.europarl.europa.eu/topics/hr/article/20200918STO87404/umjetna-inteligencija-prilike-i-prijetnje (09.03.2026).
- Institut Damar, (2023). Kako građani/ke Crne Gore percipiraju vještačku inteligenciju. Preuzeto sa: https://damar.co.me/kako-gradjani-ke-crne-gore-percipiraju-vjestacku-inteligencij/ (08.03.2026).
- UNICEF, (2019). More than a third of young people in 30 countries report being a victim of online bullying. Preuzeto sa: https://www.unicef.org/press-releases/unicef-poll-more-third-young-people-30-countries-report-being-victim-online-bullying (10.03.2026).
- Vlada Crne Gore, (2025). Vlada usvojila Program za nauku i inovacije 2026-2030. Preuzeto sa: https://www.gov.me/clanak/vlada-usvojila-program-za-nauku-i-inovacije-2026-2030 (08.03.2026).
[1] Studentkinja druge godine master studija, Filozofskog fakulteta na univerzitetu Crne Gore, email adresa: ksenijap1102@gmail.com
[2] Prensky, M. (2001). On the Horizont. Digital Natives, Digital Immigrants, Vol. 9 No. 5, str. 1-6.
[3] Šimunić, R.V. (2020). Obrazovanje za poduzetništvo – E4E : znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo. Nova generacija poduzetnika; Generacija Z, Vol. 10 No. 1.
[4] Vujačić, L. (2023). Homo ecranis, Podgorica: GolbiPrint.
[5] Lipovetcki, Ž., Seroa, Ž. (2013). Globalni ekran: Od filma do smartfona. Beograd: Akademska knjiga.
[6] Europski parlament. (2023). Umjetna inteligencija: Prilike i prijetnje. Dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/topics/hr/article/20200918STO87404/umjetna-inteligencija-prilike-i-prijetnje
[7] Ivanković, J. (2025). CroDim : International Journal of Marketing Science. Primjena umjetne inteligencije u obrazovanju: stavovi mladih, Vol .8 No. 1, 2025.
[8] Poter, Dž. (2011), prema Vujačić, L.(2023). Homo ecranis, Podgorica: Golbiprint. Str. 81.
[9] Više informacija o programu za nauku i inovacije 2026-2030, dostupno na: https://www.gov.me/clanak/vlada-usvojila-program-za-nauku-i-inovacije-2026-2030
[10] Vajdijanatan, S. (2018). Antidruštvene mreže, Beograd: Clio. str. 214.
[11] Terkl, Š. (2020). Sami zajedno, Beograd: Clio, str.13.
[12] Više informacija dostupno na: : https://damar.co.me/kako-gradjani-ke-crne-gore-percipiraju-vjestacku-inteligencij/
[13] Shneiderman, B. (2022). Human – Centered AI, Oxford: Oxford University Press, str. 4.
[14] Više informacija dostupno na: https://www.unicef.org/press-releases/unicef-poll-more-third-young-people-30-countries-report-being-victim-online-bullying
[15] Zubof, Š. (2020). Doba nadzornog kapitalizma, Beograd: Clio, str. 8.
[16] Kosanović, N. (2022). Ekonomske ideje i praksa. Veštačka inteligencija: kontrola podataka, tržište i demokratija, broj 45.
[17] Gasmi, G., Prlja, D. (2021). Zbornik radova Kopaoničke škole prirodnog prava – Slobodan Perović. Ugrožavanje ljudskih prava i veštačka inteligencija, pp. 323-336.
[18] Desierto, D. (2020), prema Gasmi, G., Prlja, D. (2021). Zbornik radova Kopaoničke škole prirodnog prava – Slobodan Perović. Ugrožavanje ljudskih prava i veštačka inteligencija, str. 325.
[19] Ibid., 326.
[20] Ivanković, J. (2025). CroDim : International Journal of Marketing Science. Primjena umjetne inteligencije u obrazovanju: stavovi mladih, Vol .8 No. 1, 2025., 71.
[21] Više informacija dostupno na: https://digital-strategy.ec.europa.eu/en/policies/regulatory-framework-ai
[22] Anić, N., Anić, P. (2020). National Security and the Future. Umjetna inteligencija kao segment strategije, Vol. 21, No. 3.