Piše: Prof. dr Dražen Cerović
Redovni professor Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore
Uloga digitalne transformacije u savremenom društvu i potreba za odgovornim digitalnim ponašanjem je važna tema koja se tiče svakog od nas u današnjem svijetu. Digitalna transformacija predstavlja duboku promjenu u načinima na koje ljudi, organizacije i institucije funkcionišu zahvaljujući tehnologiji. Upravo stoga, odgovorno digitalno ponašanje postaje ključna vještina 21. vijeka. Svaki naš digitalni trag ostavlja posljedice – od komentara na društvenim mrežama do dijeljenja sadržaja. Sve ono što na Internetu dijelimo može uticati na tuđe mišljenje, emocije i čak ponašanje. Svijest o tome šta dijelimo o sebi i drugima, postaje nužna. Digitalni podaci su trajni i često van naše kontrole nakon što se jednom objave. Loši digitalni obrasci ponašanja (slabe lozinke, otvaranje sumnjivih linkova) mogu ugroziti ne samo nas već i cijelu mrežu kojoj pripadamo. Kako AI postaje sve prisutniji, pitanja o pravičnosti, transparentnosti i odgovornosti postaju hitna. Ova pitanja se u sadašnjem trenutku, sagledavaju iz različitih uglova, pa tako tehnološki optimisti ističu da digitalna transformacija donosi više koristi nego štete i da se problemi mogu riješiti daljim tehnološkim napretkom. Kritičari upozoravaju da brza digitalizacija prethodi razvoju etičkih okvira i da društvo nije spremno za ove promjene. Oni sa pragmatičnim pristupom predlažu balans, smatrajući da treba prihvatiti tehnologiju, uz svjesno upravljanje rizicima kroz edukaciju, regulativu i ličnu odgovornost. Kako god gledali na pomenutu problematiku, trebamo znati da digitalna transformacija nije samo tehnološki proces – ona je društvena promjena koja zahtijeva kolektivnu odgovornost. Odgovorno digitalno ponašanje nije ograničenje, već osnova za održivu digitalnu budućnost gdje tehnologija služi ljudima, a ne obrnuto.
Digitalno građanstvo i digitalna prava predstavljaju temelj moderne digitalne zajednice. Ovo su koncepti koji oblikuju ono kako posmatramo našu ulogu i prava u digitalnom prostoru. Digitalno građanstvo označava pripadnost globalnoj digitalnoj zajednici i podrazumijeva aktivno, odgovorno i etičko učešće u digitalnom okruženju. To nije samo tehnička sposobnost korištenja tehnologije, nego u sebi inkorporira i elemente kao što su digitalna pismenost, digitalno učešće u smislu aktivnog doprinosa digitalnim zajednicama, digitalnu odgovornost u smislu svijesti o uticaju sopstvenih digitalnih akcija, digitalnu inkluzivnost, u smislu poštovanja različitosti i pristupačnosti digitalnih tehnologija svima. Sa druge strane, digitalna prava su proširenje osnovnih ljudskih prava u digitalnom prostoru. Ona uključuju: pravo na pristup, pravo na privatnost, pravo na slobodu izražavanja, pravo na sigurnost, pravo na digitalno obrazovanje.
Kako je Internet globalan, ali su zakoni nacionalni, nastaju pravni konflikti i izazovi u zaštiti prava. Sa druge strane, države često traže pristup podacima radi bezbjednosti, što može narušiti privatnost pojedinaca. Postavljaju se i etička pitanja, tipa: gdje je granica između slobode govora i sadržaja koji može nanijeti štetu? Ogromne dileme nastaju i u kontekstu odnosa između javnog interesa i privatnog kapitala ogromnih tehnoloških kompanija. Sve ta pitanja i mnoge druge dileme, pokušavaju se riješiti pravnom regulativom. Na tom putu, najdalje je odmakla EU sa svojom pravnom regulativom, počev od GDPR-a, pa do novog evropskog AI Act-a, za razliku od SAD, u kojim npr. nema jedinstvenog zakona za AI, već se radi kombinacijom federalnih i državnih propisa, standarda i smjernica. Sa druge strane, Kina ima vrlo striktan zakonodavni i kontrolni okvir, sa fokusom na političku i društvenu kontrolu. U smislu izrade pravne regulative, postoje najmanje tri različita pristupa. Liberalni pristup naglašava minimalnu intervenciju države i maksimalnu slobodu pojedinca u digitalnom prostoru. Regulatorni pristup zagovara jaču državnu kontrolu i propise za zaštitu korisnika. Multistakeholder model predlaže saradnju vlada, kompanija, civilnog društva i korisnika u kreiranju politika.
Digitalna prava u Crnoj Gori se uglavnom temelje na zaštiti podataka ličnosti, pristupu informacijama od javnog značaja, slobodi izražavanja i medijskog djelovanja, sigurnosti komunikacija i telekomunikacija. Sve ove oblasti prati adekvatna zakonska regulative, razvrstana na pojedinačne zakone, koji, nažalost još uvijek nijesu u dovoljnoj mjeri usklađeni sa najnovijim propisima u EU. U tom smislu, neophodno je intenzivirati zakonodavnu inicijativu, bazirajući se na nekoliko osnovnih principa, prilikom usklađivanja crnogorskih zakona sa propisima EU. U prvom redu, to su principi transparentnosti i informisanosti – korisnici moraju znati kako se njihovi podaci koriste, zatim zaštita privatnosti – obrada podataka o građanima mora biti zakonita i proporcionalna. Princip prava na pristup informacijama – elektronski sistemi moraju omogućiti jednostavan pristup svim zainteresovanim građanima. Princip slobode izražavanja online – poštovanje zakonskih ograničenja (kleveta, govor mržnje). Pogotovo je od značaja princip sigurnosti komunikacija – obavezna je zaštita mreža i podataka od neovlaštenog pristupa.
Uloge građana, obrazovanja i NVO sektora u jačanju digitalne kulture su velike. Građani su prva i osnovna linija digitalne kulture, jer njihovo ponašanje oblikuje sigurnost, etiku i kvalitet digitalnog okruženja. Njihove ključne uloge su: odgovorno korišćenje interneta i digitalnih tehnologija, zaštita ličnih podataka, učešće u digitalnoj demokratiji i samostalno usavršavanje digitalnih vještina. Građani koji razumiju digitalna prava i rizike, smanjuju ranjivost sistema i podižu etički standard digitalnog društva. Obrazovni sistem, sa svoje strane je stub održive digitalne kulture, jer formira digitalnu pismenost od ranog uzrasta. Njegova ključna uloga na ovom planu je da integriše digitalnu pismenost u nastavni plan. Ovaj sistem takođe treba vršiti obuku nastavnika i sprovoditi edukativne programe. Kroz praktične vježbe i projekte, sistem obrazovanja povećava kritičku svjesnost, smanjuje digitalnu neinformisanost i podržava etičke standarde u online ponašanju. Nevladine organizacije imaju ulogu katalizatora u odnosima između građana, institucija i obrazovnog sistema. Njihovi primarni zadaci na ovom planu u edukacija i podizanje svijesti, javno zastupanje korisnih ideja i razvoj politika, kao i podrška ranjivim grupama. One svoje rezultate javno saopštavaju kroz različita istraživanja i publikacije, koje širu zajednicu informišu o ovoj izrazito važnoj oblasti. NVO sektor povećava socijalnu odgovornost, podstiče participativnu kulturu i vrši kontrolu nad implementacijom digitalnih prava.
I ako termin iz naslova „Crnogorski digitalni štit“, moguće zvuči pomalo pretenciozno, jer za ozbiljan digitalni štit, potrebno je puno više od proklamacija u jednom nedovoljno uređenom sistemu, kakav je crnogorski, valja se podsjetiti stare izreke da: put od hiljadu milja počinje prvim korakom“ (ili prvim koracima). U tom smislu, cilj ovog teksta je da ukaže na moguće pravce djelovanja kojima se sistem digitalne sigurnosti u Crnoj Gori, ali i u bilo kojoj drugoj državi može i mora podići na jedan optimalan nivo.
Autorski tekst je nastao u okviru projekta “Pravom kroz digitalnu galaksiju: Siguran klik je tvoj virtuelni štit”, koji realizuje Alumni akademija Pravnog fakulteta UCG, a koji je podržan kroz program „Zaštita prava i promocija digitalnog građanstva: Crnogorski digitalni štit (MDS)”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa SHARE fondacijom, u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.